Malo o povijesti. Ne o povijesti pivarstva, već o našim pivskim počecima.

Kako sam oduvijek volio pivo i  brzo shvatio da razlike među ŽKP-em i nema previše, a značajno bolja piva su bila Velebitsko ili Medvedgrad, dugo sam sanjao da bi bilo lijepo raditi svoje pivo. 

I dok su te misli bile samo neka neostvariva iluzija, preko Igorove žene Ivone (koja je radila sa mnom) saznao sam da taj čudak zbilja kuha svoje pivo. Kako to obično biva, nažicao sam jedno pivo očekujući sve samo ne pivo. 

Kad ono nešto nevjerojatno! Iznenađenje ogromno! Pivo ima okus, miris, pravi užitak za nepce. Lagano me podsjetilo ne pivo iz djetinjstva (vjerojatno kad su mi dudu namakali u pivo, a možda i uspavljivali), kada je još pivo imalo okus i miris.

Sljedeće je bilo brzi dogovor za kuhanje kod Igora, onda prva posudba opreme i kuhanje s Igorom kod mojeg šogora u dvorištu, zatim još brža nabavka opreme tj. pivske bačve, izrezivanje… i tako par mjeseci bjesomučnog kuhanja, uživanja, nadograđivanja opreme…

Za prvi post dovoljno. Da ne postanem dosadan kao povijest, u ovom blogu pisat ćemo o novim kuhanjima, eksperimentiranju, tehnikama i svemu vezanom uz pivo.

Pivili!

#klikni i kuhaj